Prispodoba o sjemenu koje samo raste
Evanđelje po Marku: 4,26-34
Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
Prispodoba o gorušičinu zrnu (Mt 13, 31–32; Lk 13, 18–19)
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Zaključak o prispodobama (Mt 13, 34–35)
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Kraljevstvo Božje!
Sve prispodobe su o Njemu
O Kralju
i Nebu!
Nebesko je
drugačije i različito
od svega na Zemlji
Nije omeđeno
granicama
nema vojsku
da bi ga čuvalo
Veliko je
A opet,
stane u srce
pa se dalje širi
raste
Maleno se čini
neprimjetno
ali s vremenom
postane veće
pa se pod sjenom njegovom gnijezde ptice…
Ono je kao
sjeme u zemlji
Grije ga Sunce Ljubavi
hrani se mineralima dobrote
milosrđem i mirom
u srcu
Tu se nalazi!
Tu buja
Životom
Sve mu je sveto
Tu donosi plod
Spremno je za Žetvu
za Vječnost
ovdje i sada
Kali se na Zemlji…
Stvoritelj i slika
Zajedno
Oduvijek
i zauvijek
kako doliči
čovjeku i Bogu
Svetom