Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja
(Mt 5, 15; 10, 26; 13, 12; Lk 8, 16–18)
Evanđelje po Marku: 4,21-25
Govoraše Isus mnoštvu:
»Unosi li se svjetiljka
da se pod sud stavi
ili pod postelju?
Zar ne da se stavi
na svijećnjak?
Ta ništa nije zastrto,
osim zato da se očituje;
i ništa skriveno,
osim zato da dođe na vidjelo!
Ima li tko uši da čuje,
neka čuje.«
I govoraše im:
»Pazite što slušate.
Mjerom kojom mjerite
mjerit će vam se.
Doista, onomu tko ima
dat će se,
a onomu tko nema
oduzet će se i ono što ima.«
Svjetiljka!
Svijeća!
Stavlja se na svijećnjak!
Jasno, zar ne?
Ili ipak nije?
Kada (nam) pregori žarulja,
stavljamo novu!
Jer treba nam Svjetlo!
Njime tjeramo Tamu!
Treba nam
… svijetlo istinsko,
koje prosvjetljuje (svakog) čovjeka…
Ako nešto i jest zastrto,
skriveno,
doći će na vidjelo!
Jer tama uzmiče pred Svjetlom!
Svjetlo i Tama se ne ljube!
Kada slijedimo Svjetlo,
koje od Boga primamo,
On nam daje (još) više svjetla!
Stoga, onomu tko ima
Svjetla
u sebi i svome životu,
dat će se
još Svjetla,
a onomu tko nema
tko živi u mraku,
tko se u mraku skriva,
oduzet će se i ono malo Svjetla,
(ona svijeća),
koju (misli da) ima!
Pazimo!
Mjerom kojom mjerimo,
mjerit će nam se!
Neka čuje tko ima uši!
Tko ih nema
(koliko je takvih)
jao mu se!
Oče
daj nam uši
oči
srce
da gledamo Tebe
Savršenog
kakvi mi nikada nećemo biti!
Barem ne ovdje
na zemlji…
Nebo je već
druga priča…
Kad dogori fitilj
kad nestane struja
kad padne Mrak
snaći će se
još samo krtice
i ostalo beštimje…