Evanđelje po Luki: 3,15-16.21-22
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.«
Isusovo krštenje (Mt 3, 13–17; Mk 1, 9–11)
Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Narod
skup pojedinaca
jedinki
Svaki sa svojim licem
svojom osobnošću…
Ti
i ja
zar ne
stojimo pred Bogom
Ili jesmo
ili nismo…
Narod
apstraktna imenica
Jer ako nisam
prije toga
dio njega
važan
Bogu bitan
Čovjek
slika Božja
Njemu sličan…
Nije narod
Pojedinac je taj
koji stoji pred poviješću
Ostavlja trag
ili ne ostavlja ništa…
Ivan
najveći rođen od žene
vodom krsti…
Ali nije On bitan!
Bitan je Onaj koji krsti
Duhom Svetim
i ognjem...
I On je kršten
zašto ne
kad je dio naroda
Jedan
naspram mnoštva
kojemu Glas s neba govori:
Ti si Sin moj, ljubljeni!
U tebi mi sva milina!
Oslobađajuće
zar ne
da stojimo pred Bogom
koji nas zove
imenom:
Milje moje,
na dlanu Te imam
u Srcu Te nosim!