Stišana oluja (Mt 8, 23–27; Lk 8, 22–25)
Evanđelje po Marku: 4,35-41
U onaj dan uvečer reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
»Tko li je Ovaj
da mu se i vjetar i more
pokoravaju?«
Jači od oluje
bure
juga…
Vlada prirodom
hoda po moru
umnaža kruh
uskrsava mrtve
liječi bolesne,
duhom i tijelom…
I sve može
Ništa Mu nije nemoguće
Osim
možda
potaknuti vjeru
slomiti tvrdu šiju ljudske duše
Njome vlada čovjek
tu je on gospodar
I tu nema mjesta nikom
Do li Onom
kog se pripusti
dobrom voljom
slobodno
neuvjetovano
cijelim srcem
Pa se biva
na nivou drugom
Otvara se dimenzija nova
S Bogom
svojim Stvoriteljem
Tad se (p)ostaje dijete
maleno
il’ veliko
I sve se može
s malo vjere
bez straha…
On je Taj
što vraća slobodu
donosi mir
na Zemlji i Nebu
jer je Vladar
bio i jest
ovdje i sada
uvjeke!