Obrezanje i prikazanje u Hramu
Evanđelje po Luki: 2,22-40
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Šimunovo proroštvo
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Anino proroštvo
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Isusov skroviti život
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Beba Isus
muško prvorođenče
u Hramu jeruzalemskome
Gospodinu je posvećen…
Ondje je
tada
sve počelo…
Čut će se već
kasnije
za Pomazanika Gospodnjeg…
Šimun
pravedan i bogobojazan
od Duha ponukan
prima Dijete u naručje
i oduševljeno kliče:
Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje svih naroda
slavu puka svoga
izraelskoga,
hrvatskoga,
srpskoga…*
Ovaj je,
ovo Dijete,
postavljen,
na propast i uzdignuće mnogima
kroz svu povijest
i za znak osporavan
da se razotkriju namisli srdaca mnogih!
O Marijo,
i tebi će samoj
mač probosti dušu
jer će ovo Tvoje čedo
jednom
pod Križem
pasti…
Nazarećanin će
kada dođe vrijeme
doista pasti…
Ali neće mrijeti!
Znamo
zar ne?
Ne bojmo se:
On je Kralj slave!
* Kako tko već čita.
Isti je odjek,
nadam se sličan…
u meni
i Tebi
ma tko da jesi!