Isus nije priznat u svom zavičaju (Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
Evanđelje po Marku: 6,1-6
Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Zavičaj!
Voli se
ili mrzi!
Možeš pobjeći iz njega
ali ne možeš ga
istjerat iz sebe
To si što si
Nazarećanine!
Nema ti druge
nego se suočiti
sa svojima…
Jer odrastao si
i stasao
u Njemu
svom Nazaretu
A oni znaju
da si bio drvodjelja
sin Marije i Josipa
i tko su ti braća i sestre…
Misle da znaju!
Ali ne poznaju Te,
uistinu!
Jer svoju tajnu sakrio si
od njih
a pokazao je svijetu…
Za njih si stranac
makar si njihov
To što govoriš i činiš
nečuveno je
Nikad i nitko
tako govorio nije
Lijepo Te je slušati
ali!…
Otkud to Ovom?
Sablazan si, Isuse
bio i jesi
nekad i danas
svakom tko ne razumije
da Bog i Čovjek
hodaju zemljom
zajedno
da Nebo spustilo se
i da Daleki je postao Blizak
toliko
da razlika ne vidi se
da je nema
osim u grijehu
onom bitnom!
Stvarno:
odakle to Ovom?
Kao da je s drugog svijeta…
Očito je Mudar
i ima ruke
kao nitko
Silan je
zar ne,
to mora mu se priznat!
Ali!
Nevjera dijeli ljude
na one što stoje pred Bogom
ili se sakriju pred Svjetlom!