Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene
(Mt 9, 18–26; Lk 8, 40–56)
Evanđelje po Marku: 5,21-43
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Tko me se to dotaknu?
Neobično pitanje
U svoj onoj vrevi i stisci
nađe se netko
tko vjeruje
čija vjera ne poznaje zapreke…
Uspjela se približiti Isusu,
dotaknuti Njegove haljine…
I ozdravila je,
istog trena!
Dvanaest godina patnje
i potrage
sad je iza Nje
Priznala je:
ja sam Te dotakla
usudila sam se
Oprosti
ali Ti si mi zadnja nada
možda nisam smjela…
Ali uspjelo je!
Evo sam zdrava
O štujem Te
Gospodine!
Nemam riječi zahvale
imam samo srce
smjerno
odsad je Tvoje
Ti si mi sve…
U vjeri je spas
ona može sve!
I oživjeti mrtve
Jaire,
samo vjeruj,
ne boj se!
Ona samo spava
To Tvoje čedo
tvoja jedinica
ustat će
Ta život je pred njom
Raduj se!
Tako to biva
kada se vjeruje,
kada se sve
čini nemoguće!
Ne boj se
samo vjeruj
bit će dobro
već sada
i ovdje!
To je Božja volja
na zemlji i Nebu
uvijeke!