Navještenje Isusova rođenja
Evanđelje po Luki: 1,26-38
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:
»Ne boj se, Marijo!
Ta našla si milost u Boga.
Evo, začet ćeš i roditi sina
i nadjenut ćeš mu ime Isus.
On će biti velik
i zvat će se Sin Svevišnjega.
Njemu će Gospodin Bog
dati prijestolje Davida, oca njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke
i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«
Anđeo joj odgovori:
»Duh Sveti sići će na te
i sila će te Svevišnjega osjeniti.
Zato će to čedo i biti sveto,
Sin Božji.
A evo tvoje rođakinje Elizabete:
i ona u starosti svojoj zače sina.
I njoj, nerotkinjom prozvanoj,
ovo je već šesti mjesec.
Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče:
»Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!«
I anđeo otiđe od nje.
Nazaret
galilejski grad…
Anđeo Gabrijel
vjesnik Božji…
i Marija
djevica,
zaručnica Josipova.
Ona je nevina
čista
milosti puna!
Gospodin je s Njom,
a Ona je s Njim
otkad zna za sebe…
Pa ipak,
neobičan je to pozdrav,
nečuven,
osoban
i prisan!
Strahu nema mjesta!
Jer Ti si, Marijo
našla milost u Boga!
Začet ćeš
i roditi
Sina Božjeg!
Duh Sveti sići će na te
i sila će te Svevišnjega osjeniti…
Ne brini, Marijo!
Ta Bogu ništa nije nemoguće!
Marijina je odluka
nakon početne dvojbe
trenutačna:
Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po riječi tvojoj!
Toga trena
Marija posta Majka
a Bog uđe
kao Čovjek
ovdje i sada
u ljudsku povijest!