Evanđelje po Luki: 4,24-30
Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Nazarećanin u svome Nazaretu!
Svoj, čini se, na svome!
On svojima dođe,
i njegovi Ga ne primiše! *
Jer nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju!
I prorok Ilija** i prorok Elizej***
imali su uspjeha tek u stranoj zemlji,
sa strancima!
To dvoje stranaca:
žena
udovica
poganka
iz Sarfate sidonske,
i Naaman Sirac
gubavac
imali su povjerenje i vjeru u Boga
Vjeru koja proizvodi čuda!
Isus nam ne želi biti Stranac
nego Domaćin!
Vjera i povjerenje u Njega
kadri su u našim životima
započinjati nove stvari
čak i tamo
gdje smo mi pokopali i zadnji tračak nade!
Ovo dvoje stranaca,
poganka i gubavac,
mogu nam biti primjer
vjere, koja i brda premješta! ****