Isus se proglašava Sinom Božjim
Evanđelje po Ivanu: 10,31-42
Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!‘
Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.
Sve i da nisi
Koji Jesi
ostaješ najljepši
Primjer
kakav bi mogao i trebao
biti Čovjek
Siromašan
a Bogat
Prosjak kojem dovoljan je osmijeh…
Čistog srca
Mirotvorac
Gladan i žedan pravednosti
Slobodan
od straha
kao ptica…
Ne navezan
na nikog
i ništa
osim na Oca
i Njegovu volju
Dosljedan
do kraja
do Cilja
Principijelan
Mlad
a tako Star
Mudar
a nije Ti ni trideseta,
pun Duha…
Zaljubljen
do bola
u svojih ruku djelo
Vedar
s osmjehom na licu
i pogledom u očima
koje čitaju dušu
kao otvorenu knjigu
Ranjiv
na ljudsku patnju
empatija Ti je drugo ime
Blag
Susretljiv
pun brige
za brata i sestru
čovjeka
ma tko on(a) bio
Prijatelj
Moćan i Jak
i istovremeno Slab
Pa samo si Čovjek
zar ne?!
Sve i da nisi
Taj Koji Jesi
velim
i opet bi bio
Najveći
ikad rođen od žene
koji hodao je Zemljom
i gledao u Sunce
ovo isto
što grijalo Te
kad je vladala studen
Bilo je hladno
tamo na Križu
a ti gol
k’o od majke rođen
Platio si cijenu Istine
da si Bog i Čovjek