Kušnja u pustinji (Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)
Evanđelje po Luki: 4,1-13
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’«
Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Pustinja
samotno mjesto
pod Suncem
koje prži…
Dobro za iskušat dušu
obranit se od Ugroze
u liku Đavla
likom i djelom
Jaki na Jakog
sraz dvojice
duše i Duha Nečistog!
Gladan si, Sine Božji
tu sam Te čeko
imam Te,
moj si…
Nahrani se kamenim kruhom
Ti to možeš
(s figom u džepu)
Ne živi čovjek samo o kruhu
Đavle,
(pre)živjet se može
od mrvica Blizine
koje krijepe dušu i tijelo
nektarom Ljubavi
Dovoljno je
ne treba više…
Vlast je
slabost većine…
Sve ću Ti dati
Sve je Tvoje
samo se pokloni, Božji Sine,
priznaj
da od Tebe sam jači…
Dok se god klanja Bogu
i Njemu jedinom služi
čovjek je jači
od Tebe, Napasniče!
Ti se pokloni!
Još Ti nije kasno…
Bacit se s vrha Hrama?
Zašto?
Za malo prolazne slave,
da se ljudi dive
da aplaudiraju
i uvijek traže više
još
jer čuda nikad dosta…
Ne iskušavaj me!
Svjetlonošo,
pao si,
i tek ćeš pasti
Vidimo se:
do druge prilike!