Poziv Levija (Mt 9, 9–13; Mk 2, 13–17)
Evanđelje po Luki: 5,27-32
Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«
Pođi za mnom
cariniče!
Da, tebe zovem
Trebam Te
neka si grješnik
prezren
od naroda i elite…
O, koje li radosti
čuti poziv,
Njemu
nevrijednom
i gladnom
nikad sitom
Gozba, što je?
Hrana tijelu…
Duši praznoj
treba Kruha
ranjenomu Zavoj
da mu rane vida,
bolesniku treba
Lijek
od bolesti
zvanoj grijeh,
što razdvaja i dijeli
bolesnog i zdravog…
Ne treba zdravima Liječnik
osim kao podsjetnik
na zdravlje
koje treba čuvat’
k’o zjenicu oka…
Bolesnima On treba
bez Njega čemu se nadat
osim patnji bez kraja
agoniji koja tlači
i ne da dalje
drži na mjestu…
Zašto, dakle?
Zato!
Dođoh (po)zvati
i ponudit Zdravlje
svakome tko ga treba!
Obraćenje je lako!
Lijek je Ljubav
oduvijek bila
jest
i bit će!
Zauvijek!