Evanđelje dana

...cvijet koji nema korijena

Evanđelje dana 30.03.2025.

Izgubljeni i nađeni sin

Evanđelje po Luki: 15,1-3.11-32

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!«

Dva sina

Dva brata

Dva svijeta

posve različita…

I Otac

brižan

spreman učiniti sve

za svoju djecu

koju ljubi

bez pridržaja

jednako

isto

Ne može

zar ne,

Roditelj voljet više

jedno dijete naspram drugog?

Pa i kad ode

svojim putem

svojom voljom

daleko

od očiju i Srca

koje strepi

koje brine

kako mu je…

Mlađega za to baš briga

dok mu voda ne dođe do grla

dok ga stvarnost ne pritisne

do bola

do krika!

Hej, pa ja Oca imam!

Vratit ću se

nek’ me primi kao slugu

kad već nisam dijete

koje to zaslužuje!

Reći ću Mu: Oče

I gle čuda!

Ganut

satrven od tuge

zamućenog vida

od suza

radosnica

Otac trči

hrli

baca se u zagrljaj

Njemu

bezvrijednom

crvu…

O veselja li

radosti

neopisive

Vrijeme slavlja dođe

nakon tuge

neprospavanih noći…

Mrtav bješe

a živ vraća se

Sin mi ovaj!

Izgubljen, a nađe se!

Za puknut od sreće!

Ne treba li dijelit radost

kad god  se nađe netko

tko se vrati

a izgubljen bješe?

Mrtav, a oživje?!

Ne shvaća to svatko!

Tko se bratom ne osjeća

i sestrom

uzalud mu zborit,

ne pomažu riječi

najljepše:

Sve što imam – Tvoje je!

Oduvijek bilo…

Ali ti brata imaš

a ja Sina

živog!

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)