Ozdravljenje u subotu (Mt 12, 9–14; Lk 6, 6–11)
Evanđelje po Marku: 3,1-6
Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«
A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Pogubit treba
izbrisati s lica zemlje
maknuti iz naše sredine
svakog tko ne poštuje
Svetinju!
Nju se ne smije dirat
zna se što se smije,
zar ne?
Okorjelo je srce
koje ne zna odgovor
ili se pravi da ne razumije
jednostavno pitanje:
»Je li subotom dopušteno
dobro ili zlo činiti,
život spasiti ili pogubiti?«
Ovaj čovjek
usahle ruke
treba pomoć
sada i ovdje
Zar prezret ga treba
zbog subote?
Što je važnije?!
Tko je na prvom mjestu
u poretku stvari
zbilje?
Tko kome služi?
Čovjek suboti
ili ona njemu?
Očito je!
Ili ipak nije?
Diraš u Svetinju,
Isuse,
usuđuješ se
a ne smiješ!
Diraš nam osjećaje
polog vjere
koja nam je sve!
Bez nje
mi smo ništa…
Obrnuo si,
Isuse,
naopačke,
izokrenuo vrijednosti,
sve u što smo dosad vjerovali…
Platit moraš,
životom
po Zakonu,
Bogohulniče…
Eto što si,
Nazarećanine!