Prazan grob (Mt 28, 1–8; Mk 16, 1–8; Lk 24, 1–12)
Evanđelje po Ivanu: 20,1-9
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Još za mraka
u svitanje
kad tama uzmiče pred Svjetlom
kad se budi dan
prvi u tjednu
Marija je tu
na mjestu
gdje treba biti
ona
koja ljubljaše mnogo
od prvog dana
od prvog susreta sa svojim Osloboditeljem
sada sa slutnjom u srcu…
Jer gle
kamen je s groba dignut!
O čuda!
Zar doista?
Je li istina
to što vidi!
Sva ustreptala
trči
juri
hita
hrli
Uzeše Gospodina iz groba
javlja Petru i onom Drugom
bezimenom
a ljubljenom
koji se svega sjeća
kao da je danas bilo
i piše
jer mora ostati uklesano
svi moraju znati
ovo što gledaju
On i Petar
Grob je prazan!
Nevjerica
šok
šamar
u lice i razum
Netko je tu lud
a ipak…
što se to zbiva?
Sva je sreća u tome
da oni još ne upoznaše Pisma:
gdje sve lijepo piše!
Uzmi i čitaj!
I vjeruj!
Ta Bogu je
zar ne
sve moguće!