Ozdravljenje slijepca iz Betsaide
Evanđelje po Marku: 8,22-26
Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«
Slijepac
i njegov bijeli štap…
Čovjek u potrebi
Hendikepiran
zakinut za dar…
Zdravlje je
za nas zdrave
fakat
podrazumijeva se…
Kao: nije naš problem!
A slijepi bi dali sve
da progledaju
da mogu da se dive,
stvarnosti o kojoj slušaju
ali je ne vide!
Vidjeti
za njih
je dar
kojega mi nismo svjesni,
jer ga imamo,
tu je…
Mrak
tama
zar to postoji?
Za život cijeli?!
Nazarećanin slijepca uzima za ruku
i izvodi iz sela
daleko od vreve ljudi…
Tu
na osami,
u susretu čovjeka i Boga
uvijek
događa se čudo!
Sljepilo nestaje
kao da ga nikada nije ni bilo…
Bog čini da čovjek (pro)gleda
i ozdravi
da sve jasno
i na daleko
vidi !
Samo, sada,
ne ulazi u selo!
Ne vraćaj se!
Tamo su ljudi…
Ne trebaš ih!
Tebi
i meni
treba Bog!
I nitko
i ništa
više!