Poziv Levija. Gozba s grešnicima (Mt 9, 9–13; Lk 5, 27–32)
Evanđelje po Marku: 2, 13-17
Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Pođi za mnom
cariniče!
Da, tebe zovem
trebam Te
neka si grješnik
prezren
od naroda i elite…
O, koje li radosti
čuti poziv,
Njemu
nevrijednom
i gladnom
nikad sitom
Gozba, što je?
hrana tijelu…
Duši praznoj
treba Kruha
ranjenomu Zavoj
da mu rane vida,
bolesniku treba
Lijek
od bolesti
zvanoj grijeh,
što razdvaja i dijeli
bolesnog i zdravog…
Ne treba zdravima Liječnik
osim kao podsjetnik
na zdravlje
koje treba čuvat’
k’o zjenicu oka…
Bolesnima On treba
bez Njega čemu se nadat
osim patnji bez kraja
agoniji koja tlači
i ne da dalje
drži na mjestu…
Zašto dakle?
Zato!
Dođoh (po)zvati
i ponudit Zdravlje
svakome tko ga treba!
Obraćenje je lako!
Ljubav je lijek
oduvijek bila
i bit će
zauvijek!