Prepirka o farizejskim predajama (Mt 15, 1–20; Lk 11, 37–41)
Evanđelje po Marku: 7,1-13
Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«
A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju
naučavajući nauke – uredbe ljudske.
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«
Predaja* bi
s koljena na koljeno
kroz naraštaje
trebala prenositi
Riječ Božju,
Njegove zakone
i Objavu
No predaje ljudske
nemaju
ali baš nikakve
veze s Predajom
One su balast
i uteg na vagi Objave
Toliko žilave
da postaju dio folklora
dio običaja
uvriježenih i tvrdokornih
pa im se ne nazire
korijen i svrha…
Bolje je, kažu,
da propadne selo
nego običaji… **
Često se ne razlikuje Bitno od nebitnog
Miješaju se kukolj i pšenica
od sijena i slame ne vidi se Žito,
Blago i Biser Objave ostaje skriven
kao u nekoj ilegali…
Prašina se prodaje
pod zlatom…
Magla i dim…
S pravom veli Prorok:
Ovaj me narod usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju
naučavajući nauke – uredbe ljudske.
O srcu se radi!
Ima li u njemu mjesta za Kralja?
Sve ostalo su
trice i kučine!
* Predaja (ili Tradicija), dolazi od Apostola i prenosi ono što su oni primili od naučavanja i primjera Isusova i što su naučili od Duha Svetoga. U stvari, prvi naraštaj kršćana nije još imao napisani Novi zavjet; a i sam Novi zavjet svjedoči o razvoju žive Predaje. Od te žive Predaje treba razlikovati teološke, disciplinske, liturgijske ili pobožne “predaje” (ili tradicije), koje su tijekom vremena nastale u mjesnim Crkvama. One predstavljaju posebne izražajne oblike velike Predaje prilagođene različitim mjestima i razdobljima. U svjetlu apostolske Predaje ove se “predaje” mogu čuvati, prilagođivati ili čak napustiti pod vodstvom crkvenog Učiteljstva.
** Narodna poslovica
*** Mt 23, 2