Ovce bez pastira (Mt 14, 13–21; Lk 9, 10–17; Iv 6, 1–13)
Evanđelje po Marku: 6,30-34
Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
Ovce
trebaju Pastira
smionog i čilog
sposobnog
i spremnog
oduprijeti se ugrozi svakoj,
od zvijeri i ljudi
već po potrebi…
Tu
na osami
gdje dalje se vidi
i bolje se čuje
sam
ali ne i osamljen
On kali dušu
krijepi tijelo…
Traži počinak
skuplja snagu
za novi dan
novu bitku…
Vodit mu je stado
do ispaše
na tihane vrutke
hranit ih
ako treba
iz vlastite ruke…
Zvati ih imenom
jednu po jednu
koja treba
Blizine
Dovesti ih
u Prisutnost Onog
Tko se za njih brine
da ne ostanu gladni i žedni
prepušteni sebi
bez Cilja
bez Svrhe…
Pastir i stado
idu zajedno
istim Putem!
On daje život
za svakog
ponaosob
jer Ljubav je takva
sagori do pepela
i opet se diže
pali Vatru koja nema Kraja
koja grije
i tepli dušu
zauvijek!