Isus i djeca (Mt 19, 13–15; Lk 18, 15–17)
Evanđelje po Marku: 10,13-16
Donosili Isusu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Dijete
Ima li što ljepše
draže
bolje
Ima!
Moje dijete
moja krv
moje milje!
Za Nj se gine!
Što je život dati…
Ono je radost
bez premca
nitko
i ništa
mu ravno nije!
Kakav pas
koji kućni mezimac
zamijeniti može
dječji plač
O kakva bol
kad njega boli
A osmijeh
topi srce
grije dušu
vatrom Ljubavi
koju pruža
a da toga ni svjesno nije…
Upija
poput spužve
sve vrednote Roditelja
vidi
čuje
i razumije,
bolje od ikog,
jezik Ljubavi…
Tko ne primi Kraljevstva
kao dijete,
nevino i čisto
od glave do pete
ne,
u nj neće ući!
Takvih je to Mjesto
što se Rajem zove
puno ih je Nebo
već ovdje,
na zemlji
Vječnost
da ne spominjemo
I starac može biti
i jest
zar ne
dijete svoga Oca
svoje Majke
svojih Roditelja!
Kao dijete
nam je biti…
Zagrljaj se ne naplaćuje!