Neodržive klevete (Mt 12, 22–32; Lk 11, 14–23; 12, 10)
Evanđelje po Marku: 3,22-30
Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
Pismoznanci iz Jeruzalema!
od prvoga dana!
Zgroženi su
i ugroženi
Isusovom pojavom!
Optužba, ovaj put, glasi:
Imaš demona, Isuse
s pomoću Beelzebula đavle izgoniš,
opsjenar si,
iluzionist…
Možda njihovim riječima,
njihovim dokazima,
njihovom logikom!
Jer, ima li logike,
da Sotona Sotonu izgoni?
Zašto bi Zlo(česti),
Zlo(činac),
sam protiv Sebe išao?!
Ne, nije Sotona u sebi razdijeljen…
O kad bi barem tako bilo!
Naprotiv, Zlo se zlom umnaža,
i jača, a ne slabi!
Jedino Dobri može pobijediti Zlo(ga)!
Dobro(ga) proglasiti – zlim,
a Zlo(ga) – Dobrim,
svjesno i tvrdokorno odbaciti dar Božji,
izjednačiti Duha Božjega sa Sotonom,
zatvoriti se samome Bogu,
grijeh je protiv Duha Svetoga!
Isus nadmoć očituje tako
što On veže i baca u lance Zloga!
On je jači!
On odnosi pobjedu nad zlim silama…
I zato je nemoguće da je On u savezu sa Zločestim!!
Niste u pravu,
gospodo pismoznanci!
Griješite!
Nema vam oproštenja dovijeka!
Krivac je grijeha vječnoga
tko god pohuli
na Duha Svetoga!