Uskrsnuće Isusovo (Mt 28, 1–10; Mk 16, 1–8; Iv 20, 1–10)
Evanđelje po Luki: 24,1-12
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.’« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
Grob
zadnje počivalište
S nadgrobnim kamenom
na kome nešto piše
da se zna
tko je u njemu,
s epitafom
ili bez njega…
Samo
ovaj je put
s ovog groba
otkotrljan kamen!
Tijela Gospodina Isusa
ne bijaše u njemu
Prazan!
Je li to doista zbilja
ili privid,
tlapnja
pa se samo tako čini
kao da Ga nema
Varaju li oči
ove žene
koje dođoše
s namjerom
i miomirisima za Tijelo
kojeg nema!
Kako
je li to moguće?
Je li ovo stvarno?
Zbunjene i zastrašene,
pa tko ne bi bio,
one sada čuju riječi:
Što tražite Živoga među mrtvima?
Nije li vam rekao
još tamo
u Galileji
da će tako biti?!
Srce
tvrdo kao kamen
ne vjeruje
dok ne uskrsne
dok ne oživi
i sastane sa sa Živim
koji zove imenom
svakog
tko se odvaži
vjerovati
da Bog ima zadnju Riječ,
da je Život
Zakon
utkan u cijeli Svemir,
da sve ima Smisao i Svrhu
i da se može mrijeti
ali mora živjeti!