Isus liječi sina kraljeva službenika
Evanđelje po Ivanu; 4,43-54
Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Tko ima časti u svom zavičaju?
Jer svi te znaju
i tko si
i što si
i čiji si…
Misle da sve znaju o Tebi!
I iznenade se
u čudu su
a možda i ponosni
jer eto,
njihov si
a dobar glas daleko se čuje…
Kana Galilejska
voda i vino…
Još kad bi čovjek
mogao svući
staro odijelo,
izići iz svoje stare kože
pa postati dijete,
mlad u duši,
vjerovati da sve se može,
da postoji rješenje
uz Prst Božji
i oslonac u Riječi
koja liječi
koja vida
duh i tijelo…
Ne,
ne trebaju
znamenja i čudesa
biti uteg na vagi,
makar dobro dođu,
kada vjera slabi…
»Idi, sin tvoj živi!«
dovoljno je!
Jer Živi je jači
i sve može
Da je samo pinka vjere
brda
premještali bi!