Rasprava o postu (Mk 2, 18–22; Lk 5, 33–39)
Evanđelje po Mateju: 9,14-15
Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
Post!
Što je
čemu služi?
Uzdržavanje od hrane i pića?
Ili nešto drugo
puno više?!
Postiti
zar ne
znači (po)truditi se
postati bolji čovjek,
koji ne živi samo o kruhu,
nego o svakoj riječi
što iz usta Božjih izlazi…*
Ako je molitva
hrana duše,
post je
molitva tijelom…
a ne (na)hraniti dušu,
propust je!
Ne postati novi,
bolji čovjek
nije post!
Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Jahve Gospoda:
Kidati okove nepravedne,
razvezivat’ spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene,
slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi!**
Zato: Nova zakrpa
novo vino!
Novi čovjek!
Bogu mio!
On je k’o stablo
zasađeno
pokraj vódâ tekućica…***
* Mt 4,4
** Iz 58,6-7
*** Ps 1,3