Milosrđe i dobrohotnost (Mt 7, 1–5; 15, 14; 10, 24–25)
Evanđelje po Luki: 6,39-45
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku‘, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka
svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Stablo se pozna po plodovima (Mt 7, 17–20; 12, 34–35)
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Trun u oku
zrno prašine,
žulja
smeta
kolje…
I dok se ne izvadi
nema mira
Mora van
nije mu tu mjesto
strano je tijelo
oko ga ne zaslužuje,
nije bistro
a mora biti
kako dolikuje
ako se već
bratu hoće pomoć
oko brvna,
vidi nevolje…
Slijepac slijepcu ne može pomoć
zar ne?
Licemjerno je
oholo
ponižavajuće
pomoć nudit
a sam je trebaš
(naj)prije
Brvno
balvan
klada
trupac
lakše se vadi
veće je
pa je oko čisto
trun se bolje vidi
brat spašava brata
Može se
krenut dalje
kao da ništa bilo nije
tek uspomena
na zamućen vid
i pomoć u nevolji
Dobro je imati brata
nekog
tko bolje vidi
tko razumije
kako je to biti slijep
kod zdravih očiju…
zar ne
rađa svojim plodom,
nema inverzije
Ne rađaju glog i trnje…
Sve je na svome mjestu
baš kako treba biti!
Dobar čovjek:
iz obilja srca usta mu govore!
Zao:
što može iznijet
doli ono što skriva
na dnu srca,
mulj i glib.
To i zaslužuje!