Uskrsnuće Isusovo (Mt 28, 1–10; Mk 16, 1–8; Iv 20, 1–10) Evanđelje po Luki: 24,1-12 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći […]

Evanđelje po Ivanu: 18, 1-19,42 Isus izdan i uhvaćen (Mt 26, 47–56; Mk 14, 43–50; Lk 22, 47–53) Iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima.

Isus pere noge učenicima (Mt 23, 6–12; 10, 24–40; Lk 22, 24–28; 6, 40) Evanđelje po Ivanu: 13,1-15 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već

Judina izdaja (Mk 14, 10–11; Lk 22, 3–6) Evanđelje po Mateju: 26,14-25 Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda. Pashalna večera (Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23;

Izdajica prokazan (Mt 26, 20–25; Mk 14, 17–21; Lk 22, 21–23) Evanđelje po Ivanu: 13,21-33.36-38 Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika – onaj kojega

Pomazanje u Betaniji (Mt 26, 6–13; Mk 14, 3–9) Evanđelje po Ivanu: 12,1-11 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i

Lk 22, 14 – 23, 56 Pashalna večera Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče:

Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu (Mt 26, 1–5; Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2) Evanđelje po Ivanu: 11,45-56 Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što

Isus se proglašava Sinom Božjim Evanđelje po Ivanu: 10,31-42 Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus:

Vjera u Isusa daje slobodu II. dio Evanđelje po Ivanu: 8,51-59 Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti