Marko 1,21-28
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«
Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Bijahu zaneseni Njegovim naukom.
Zaneseni?
Može li se reći: zapanjeni –
možda frapirani –
šokirani,
potreseni,
pogođeni (kao Amorovom strijelom),
izbačeni iz ravnoteže…
Ne – baš zaneseni!
Kao ljubavnici –
oduševljeni jedno drugim,
opijeni krasotom,
bojom očiju, glasom, stasom…
Zaneseni!
Ta tko ne bi bio –
jer – učio ih je kao Onaj koji ima vlast,
a ne kao pismoznanci –
koji mu,
usput budi rečeno –
nisu ni do gležnja,
a kamoli do koljena,
onako suhoparni,
beživotni,
jalovi…
Da, baš kao Vladar
i Osvajač,
Zavodnik ljudskog srca –
koje žudi za Ljepotom,
za Smislom,
za Svrhom,
koju Ovaj nudi –
kapom i šakom,
kao da to nije ništa,
tek onako,
lako – kao pero što ga vjetar nosi…
I gle čuda:
i nečistim dusima zapovijeda!
A to može samo Jaki,
od Zloga jači,
zar ne?
Nova li i snažna nauka!
Toliko snažna
da i nas može
izuti iz cipela,
(po)maknuti s mjesta,
očarati,
i zavesti,
usmjeriti naše noge
na put Mira,
koji jedino od Njega možemo dobiti!