Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života II. dio
Evanđelje po Ivanu: 6,30-35
Reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«
Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.«
Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.«
Ima logike!
Prvo Ti nama
daj da vidimo
pa ćemo Ti mi
tek onda vjerovati!
Slijepa vjera
zar ne
nikome nije od koristi
Zdrava doza sumnje
nije na odmet
dapače poželjna je
Prvo sumnjaš
pa tek onda vjeruješ
i tek kad se uvjeriš,
kad je dokaz neoboriv,
možeš napraviti korak dalje
kročiti u zemlju vjere
biti siguran
da si svoj na svome
i da ti je dobro
tu gdje jesi…
Biti pred Vratima
kucati
i čekati
da ti se otvore
napor je
Ali se isplati!
No što kad gledaš
a ne vidiš
slušaš
a ne čuješ
kad si slijep kod očiju
i gluh kod ušiju *
Kada misliš i vjeruješ
da je mana kruh nebeski
a ne vidiš Kruh pred sobom
Kruh istinski
koji s neba sišao je
da nahrani gladne
i napoji žedne
Logika je:
dođite k Meni
vjerujte u Mene
pa će te moći jesti i piti
do mile volje!
* usp: Mt 13, 10-15