Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života
Evanđelje po Ivanu: 6, 22-29
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Mnoštvo!
Kao mnoštvo!
Žele zakraljiti Isusa,
jer su jeli od čudesno umnoženog kruha!
Oni bi kruha bez motike…
Ne slušaju niti čuju Isusove riječi
oni samo vide priliku koju treba iskoristiti!
Tako providno
i tako prizemno!
No, Isusu su jasni njihovi motivi
On zna što je u čovjeku *
Ako me već tražite
onda radite
ali za hranu koja ostaje za život vječni!
Tu hranu, koja ne propada,
daje nam Sin Čovječji
jer Njega Otac – Bog – opečati!
Doista,
djelo je Božje da VJERUJEMO u Isusa
Onoga kojega je Bog poslao s Neba
k nama na zemlju
za hranu koja ostaje za Život vječni!
Jedino što LJUBAV doista traži
jest POVJERENJE!
Ljubav je Hrana
zar ne?
Od Nje se da
živjeti!
* usp: Iv, 6,65