Razgovor s Nikodemom II. dio
Evanđelje po Ivanu: 3,16-21
»Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.
Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
a tko ne vjeruje, već je osuđen
što nije vjerovao
u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Kad Ljubav ljubi
Ona daje najvrjednije što ima
Bog daje Sina
silazi s Visine
Veliki
Jaki
Moćni
postaje Blizak
ljudima posve nalik
Čovjek
krvav ispod kože
ranjiv,
gladan i žedan
kao svako ljudsko biće
potreban Ljubavi
prijateljske riječi
podrške
od onih koje voli
za koje život daje;
koji plakao je
od radosti ili žalosti,
već po prilici;
i pjevao
sretan kao dijete
pred spavanje
s poljupcima Božjim
na čelu i obrazima…
Tko u Njega vjeruje
ima život vječni!
Ne osuđuje se
Svjetlost mu osvjetljava život
jer čini istinu,
nek je bjelodano
da je sve što čini
u Bogu
učinjeno
Tko god čini zlo
misli proć’ nekažnjeno
skriva se
jer ga peče savjest
ako je uopće ima
Život u mraku
ima li smisla?!
Možda
za slijepe miševe…