Licemjerje i taština pismoznanaca i farizeja
(Mk 12, 37–40; Lk 20, 45–47)
Evanđelje po Mateju: 23,1-12
Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Pismoznanci i farizeji!
Sorta ljudi koji jedno govore,
dapače – lijepo i dobro,
a drugo čine!
A ako i čine, čine zato da ih ljudi vide!
Oni vole pročelja na gozbama,
prva sjedala u sinagogama,
pozdrave na trgovima!
Oni vole da ih ljudi zovu: ‘Rabbi’
smatraju se učiteljima…
Oholi su i uznositi,
puni sebe,
bez empatije!
Licemjerni su i tašti!
Nasuprot njima,
Isus nas poziva
da budemo braća i sestre,
s jed(i)nim Ocem,
onim na nebesima,
i s jednim vođom
Kristom!
Jer takvi
koji se uzvisuju,
bit će poniženi,
a ponizni,
skromni,
bit će uzvišeni!