Drugi navještaj muke i uskrsnuća
(Mt 17, 22–23; Lk 9, 43–45)
Evanđelje po Marku: 9,30-37
Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
Tko je najveći? (Mt 18, 1–5; Lk 9, 46–48)
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«
Učitelj
poučava svoje učenike
mene i tebe…
I ovaj put
oni ne razumješe
Njegove besjede
a bojahu ga se pitati…
Tko pita, ne skita
zar ne?
Normalno je pitati
Onoga tko zna
odgovore
na pitanja bitna!
Kao što je ovo(…)
A oni umukoše!
Jer putem
među sobom
razgovarahu o tome
tko je najveći?
Koji egomanijaci!
Ti apostoli!
Svaki bi od njih htio biti prvi
najveći…
Kao da o tome sve ovisi…
Dragi moji!
Logika nalaže:
Tko želi biti prvi
najveći
neka bude posljednji
poslužitelj svima!
Ta ni Sin Čovječji
nije došao da bude služen,
nego da služi
i život svoj dade kao otkupninu za mnoge…*
Veličina je u skromnosti
u blagosti
krotkosti…
Budimo kao dijete
jer djeca smo Božja…**
Dajmo se poučiti!
Od Krotkoga
Blagoga
Poniznoga,
Sluge i Gospodara
koji pere noge
ako treba
samo da pokaže
u čemu je tajna
Isuse blaga i ponizna srca
učini srca naša
po srcu svome!