Ozdravljenje gluhog mucavca
Evanđelje po Marku: 7,31-37
Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No, što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«
Gluhi mucavac
Em je gluh
em muca…
Probajmo začepiti uši
i znat ćemo
kako je to
biti gluh
i uz to mucati!
Isus ga uzme nasamo
od mnoštva
koje mrmori
stvara buku
diže graju…
Nasamo
u osami
u molitvi
se bolje čuje:
»Effata!«,
»Otvori se!«
I gluhome se
odmah
otvoriše uši!
Predugo je,
možda od rođenja,
trpio od svoje bolesti…
I sada
po prvi put u životu
on čuje!
I stade govoriti
razgovijetno
On,
gluhi mucavac
tren prije,
sada govori
i čuje!
Jesmo li
ponekad
i mi gluhi
pa ne čujemo
ili se pravimo gluhi
kada nam Bog jasno i glasno
kaže:
»Effata!«,
»Otvori se!«
Nije li tragedija
da zdrave uši imamo
da slušamo,
a ne čujemo
kada nam Bog govori!
Izaija lijepo veli:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
‘Otvori se!’
Njegovoj volji!
* Iz 7,9-10